I
zombi apokalipsa napolju
ali više zombi
nego apokalipsa
još uvek
nije bilo kiše
na žalost
ni predizbornih zborova
na sreću
II
(zapis o snegu)
danas je na primer
padao sneg i mi
možemo da kažemo:
gle sneg a nije mu vreme
i da se čudimo tako
da one stvari koje su
obojile niz praznina bridenjem
zbog koga smo iskakali
iz temena temeljno i obično
to je snaga snega prolećnoga
da pročisti vazduh ustajali
i omekša zemlju tvrdu tako
da i nojevi mogu
da zariju glavu
III
(mi u istoriji i svemiru)
zvižde iz kostiju odjeci
laboratorijski kunići i pacovi
grabe se za poslednju šargarepu
na mnogim štapovima
u istoj ruci
rekli smo već da je
slepilo kod očiju
najteža bolest i
najveće ludilo
jer se ne vidi u ogledalu
ali kao i sve što smo rekli
jedva da smo i sami čuli
tako zaslepljeni
nemušti
zaglušeni
mi smo vrhunac
nečega u svemiru
čemu se težilo
pa vidimo i svemiru
pomalo je nezgodno
pred istorijom
IV
?kako pisati epistole potomcima posle Brehta i Hikmeta?
oči su merilo svih reči
a nada je danas teška i troma
zloupotrebljena kurva u penziji
možemo koristiti
zaista mnogo reči ali
nećemo je učiniti
zavodljivijom
nisu sve priče ispričane
ali realno
mnoge su potrošene
zato gledamo pažljivo
za buduće oči
kako ovde i sada
nemamo prava
ni da živimo
ni da umremo
uprkos tome
kada se izjavi ljubav
sve je rečeno
Nenad Glišić
Zapisi iz Nedovršene Utopije
понедељак, 19. јануар 2026.
понедељак, 15. децембар 2025.
epitaf
odvaja se stepenište
nepoznati broj centimerara
godišnje
ova zemlja diše a
mera njenog daha je
dužina stiha epitafa
za rukom nastale stvari
ruši se kuća
u kojoj sam imao
hiljadu snova
kojih se uglavnom
ne sećam
ruši se temeljno
iz temelja
nečujnije od miša
koji protrči po tavanu
ruši se kao što se pravi
za naraštaja u naraštaju
kao sklonište
u koje kiša ne ulazi
ruši se dok štiti
od vetra u toploti
u mirisu dimne čežnje
u najboljoj nameri
poduprta sećanjima i željama
kuća se ruši
dok joj nad krovom
istorija proleće a
pod krovom se
laste gnezde i
stršljen zuje
seti se smrti
kao ishoda rođenja
Tako se kuća ruši
Jer je bila živa
nepoznati broj centimerara
godišnje
ova zemlja diše a
mera njenog daha je
dužina stiha epitafa
za rukom nastale stvari
ruši se kuća
u kojoj sam imao
hiljadu snova
kojih se uglavnom
ne sećam
ruši se temeljno
iz temelja
nečujnije od miša
koji protrči po tavanu
ruši se kao što se pravi
za naraštaja u naraštaju
kao sklonište
u koje kiša ne ulazi
ruši se dok štiti
od vetra u toploti
u mirisu dimne čežnje
u najboljoj nameri
poduprta sećanjima i željama
kuća se ruši
dok joj nad krovom
istorija proleće a
pod krovom se
laste gnezde i
stršljen zuje
seti se smrti
kao ishoda rođenja
Tako se kuća ruši
Jer je bila živa
уторак, 21. октобар 2025.
уторак, 23. септембар 2025.
четвртак, 3. јул 2025.
уторак, 3. јун 2025.
projektno pisanje
pesma "projektno pisanje" izvedena u okviru programa Antikanti. Beograd, Beti Ford, 1. jun 2025. godine. Snimio Branko Spasić
Пријавите се на:
Коментари (Atom)




